U mirnu luku obasjanu Svetlom neprolaza,napojenu novim sokovima, osvetljenu mudrošću Dolazećeg, plima izazova izbacilaje na obalu - novu Poruku u boci.
Igra
Ples oko tek razbuktale vatre nije imao želju da zastane. Bubnjevi su objavljivali lepotu. Radost je dugom obojila horizont. Ljiljani su ponosno prikazivali nove modele, Ruže su ispravile latice, a ptice...Ptice su pevale Tvorcu.
Strela
I tada, baš tada...postali su svesni prisustva...Da, poruka! Izronila je. Trebalo je brzo delati.
Mnogo posla, malo delatnika.
Trebalo je... zabeležiti, zaključiti, zatvoriti, zapamtiti, zalepiti, završiti, zaključati, zapečatiti. I krenuti.
Noć
Priroda je zaustavila dah. Tamni plašt prekrio je horizont. Zvezde su zažmurile. Mesec je utonuo u oblak. Ljiljani sklopiše čipku, Ruže skupiše latice. Vatre su zaćutale. Tišina, mir, noć bez sna.
Poruka
Bila je jasna, nedvosmislena.
Igra je morala da prestane!
Nastao je muk, tišina. Ptice su ućutale, ljiljani sklopili krinoline, ruže obesile vratove.
PUT
Znao je. Mora da reaguje. Da zaštiti. Sačuva. Rešio je.
Krenuće na PUT!
ISTINA
Zaključao je strah. Odbraniće, hrabrio se. Razumeće. Pametni su to ljudi. Znaju oni da upaljenu sveću ne treba držati pod stolom.
ISTINI teže zajedno.
Lavirint
Otvorila su se vrata. Zakoračio je. Nema povratka. Čudno je, mračno. Hoda. Gleda rukama. Srce je hrabro. Ujed! Iznenada, iz mraka. Još jedan. Peče. Bol neprestaje. Teče kroz krv. Otrov! Tako peče samo laž.
ŽIVOT
Ranjen je. Živ. Krije ranjenu kožu, krvave oči. Boli svoju Bol. Sam.
Opet gore vatre. Ptice stidljivo pevuše. Ruže uspravljaju vratove. Ljiljani se nežno njišu.Gleda. Vredelo je. Vida rane tajno, osmehuje se javno.
" Rekla je sve je u redu
Rekla je zagrli me jače
Rekla je nije mi ništa
Tek je onda počela da plače..."