Kosava u Beogradu... ima onih koje me muce glavoboljom, ne volimo je Cigani i ja.
Ovu danasnju, ne. Ova je procistila misao. Odnela uvelo lisce, donela miris.
Miris mog grada.
Rado
pobegnem s posla. Ne odbijam ni ono sto mi nije u "opisu radnog mesta",
drago mi je sto ne znam da vozim. Mogucnost da se ostvari situacija,
uziva u momentu. Danas se stvorila mogucnost za jednu. Hitno dostaviti
dokument. Destinacija-Slavija. Naravno! Ne odbijam. Ne, ne, ne
smeta,prekinucu, mogu to da zavrsim i sutra. PALIM!!!
Ne volim Novi Beograd. Dosadno. Isto. Most. Bez mirisa, boje. Sve su nacrtali i zgrade i parkove i ljude.
Slavija, konacno. I dalje trazi svoj izgled. Lici, a nije.
Beogradjanka je ponovo ozivela.
Prosvetina
knjizara... izlaze dve gospodje, starije i miris!!! Zaboravljen,
ozivljen. Miris premijere u Ateljeu, Oktobarskog salona, Festivala
kratkog metra u Domu Sindikata...
Kako sam im zahvalna na
probudjenom secanju! Miris salona, pundje, sivog sesira sa malim
obodom, kostima. Miris mere, dobrog ukusa, elegancije.
Iako ponekad sumnjam, moj grad je metropola.
Da, Beograd je svet!