Simon
Voliš li me više?
Lavirint.
Sopstveni.
Svojeručni.
Prvi korak: Mali
za čoveka, veliki za čovečanstvo.
Malo-veliko, uzimala-davala.
Volim te?
Kakva su to pitanja, čemu?
Zar nije očigledno, jasno?
Zašto se zamarati nepotrebnim?
U vatru i vodu
i nebo i zemlju.
Hodam. Mislim. Govorim.
Voliš li me?
Kada izgradiš, imaš mapu.
Gde je izlaz? Hoću napolje!!!
Da malo popričamo!? Pobeći ćemo na nepoznatu zvezdu, pronaći nove izvore,
napravićemo našu oazu. Ne! Planetu!
I Sunce!
Ne želim ni Mesec ni zvezde ni MRAK!
Zarobljen u sopstvenoj građevini.Ha! Svuda hodnici, šumovi, odjeci...
Hladno je... Gde je izlaz?
Čekaj... samo još malo, još danas. Mrak je težak. Čučni. Žmuri. Čvrsto!
Kao u utrobi majke. Lakše je podneti ovaj mrak i odjeke i korake...
"You only see what your eyes want to see
... you're frozen
When your heart's not open"
Volim te.
Gde je izlaz!?
Voliš li me?
"Love is a bird, she needs to fly
Let all the hurt inside of you die
You're frozen
When your heart's not open"
Drugi korak-danas.
Treći korak-sutra.
Tvorac osvaja svoju tvorevinu pticom, letom.
Voda nosi, ruši ogradu. Ispravljam se i nosim u svom danas svoje juče i svoje
sutra.
Kao prerano ostareli ratnik. Iz rova smrti sa kožom stabla koje pamti u tišini
pružajući ruke.
U tišini... kora je mapa, koža izlaz, rana znak za pravac jer...
"moram okončati svoj put stalno putujići".
I DOĆI TEBI
"Sav kao oko".
VOLIM TE!
PETAR