Nabacujem prazninu. Opis mog uhvaćenog danas – praznina.
Ne volim Novi Beograd.
Našminkana polovičnost, spavaonica koja pretenduje da dostigne tržni centar. Target! Meka i Medina potrošača.
Ne volim ni firmu u kojoj radim. Srbija među šljivama. Šljiva na asfaltu ili praziluk na asfaltu...
Još jedna našminkana polovičnost, isto kao lokacija na kojoj je. Podudarnost, slučajnost ili je potpuno logično?
Našminkana polovičnost. Ništa.
Bogata
udavača, dok je ne skineš. Sledi šok. Skini joj šminku, vonder bra,
lažne trepavice, veštačke nokte, ružna polovnjača, skot bez „dobre duše“
Šta tražim tu?
Sve ove godine nisam uspela da se pronađem tu, nije mi pomogao ni nik name koji sam dobila – Tajči! Bljak!!!
Učim se strpljenju, trošim dane.
Dobro. Treba zatvoriti krug, završiti ciklus.
Usmerila sam se ka tome i to će biti!
Veče 07.04.2010.
Zvuci novog hita drage r’n’ b pevačice. Gospel u glasu. Težnja za slobodom naroda izražena pesmom.
„ Cause Lord only knows another day heres not really quaranted ...“
Sloboda, težnja naroda, pesma Bogu, poziv, molba, molitva.
Tekst me vraća u realnost...
„ How many really know what love is?
Millions never will...?
Zaista. Milioni nikada nisu, nikada neće.
I pesma je ograničava samo na osećanje. Deo.
Zašto deo kada može sve?
Zašto ograničenje kada oslobađa?
Zašto tapkanje kada daje hodanje?
Prožimanje je kretanje!
Stalno napred. Idemo dalje.
Nema kraja!
Ko u Ka. Mi u jednom.
Sada za večnost.
Ljubav je koren i drvo i plod.
Ljubav je seme i izdanak.
Ljubav je početak bez kraja.
Svaki dan kao novi početak za trenutni kraj.
Za rast.
Za večnost.
Prožimanje=kretanje!
Ja u tebi.
Ti u meni.
Mi u zori u svetlosti u novom danu.
Mi danas posejani za večno sutra.
Oda u večnosti.
Uklesani jedno u drugom.
I ne delom nego celo u celom.
P.S. Ova iskrica je izraz perioda.
Jedno veče zaključka i pesma kao začin, tačka.
Tanja