BACKSTAGE
Nase terase su ozivele!
Dolazak proleca je oznacio pocetak sezone tarasa. Ovaj deo grada je poceo da menja svoj lik. Sve zgrade su porasle za sprat, u visinu i za po terasu, u sirinu. Dosadno, sive fasade zamenile su neke prijatnije, pastelne boje. Menja se i boja i struktura.
Lepo.
Menja se i izgled parkova, izmedju zgrada. Farbaju se klupe, raketa, klackalice, ljuljaske. Poplocavaju staze, kosi trava, orezuje drvece. Vredni ljudi iz Zelenila i Gradske cistoce imaju pune ruke posla.
Mi smo neki veseo svet.
Terasa ispod nase : studenti-devojke iz unutrasnjosti. Kao jato, prici nikad kraja, smeh, graja - vesela raja. Studentarija 
Iznad nas : Gospodja koja volji pse i golubove. Svoju ljubav pokazuje hraneci jedne i druge. Do nje, ljudi koji vole, uporaznjavaju karaoke. Veselje svud. Sto bi Bebek otpevao :"Svi mars na ples!"
Tifani i ja imamo problem vikenda i treceg sprata. Kada petkom uvece cujemo "veselu graju" unucica. komsija sa treceg, pristajemo na setnju do Ade Huje i nazad - sve pesaka! Bucna neka deca.
I tako, do kasno u noc. Graja, veselje.
Da! Parkici. Mesto okupljanja dece, baki i kucica. Drustvo iz parkica. Ispod naseg prozora okupljaju se ovi malo stariji (sto su se do juce igrali u pesku), a klackalice, raketu, ljuljaske zaposeli su neki novi klinci. U parkicu je uvek zivo, sareno. Steta samo sto, ovi fini ljudi, koji su omogucili doterivanje naseg kraja, nisu malo osvetlili parkic i teren. Turniri u malom, ovom i onom mogli bi duze da traju, ali mrak oznacava kraj igre i takmicenja.
Mrak.
Neprijatelj drustva iz parkica.
Mrak, sudija koji oznacava kraj svih meceva i aktivnosti.
Mrak, linija koja omedji parkic u ... parkic-narkic, Kolumbija.
Noc, prijatelj i saucesnik.
Drgari iz peska postaju...
Dr. Jackill i Mr. Hyde!
Tanja