Brajan – sin majstora i prodavačice. Odrastao u predgrađu. Smutnih devedesetih majstor evoluira u vlasnika maloprodajnog objekta, a prodavačica u sekretaricu. Dečak, devedesete upoznaje, pojavom reketaša. Obavezan reket, vlasnik maloprodajnog objekta, odbija. Posledice su jasne. Srećom ova priča, bar u ovom periodu, nije imala tužan kraj. Raste, trenira košarku, upisuje fakultet. Posle jednog treninga ekipa momaka u plavom, interventna, presreće i pretresa Brajana. U torbi sa opremom, u patikama pronađena je određena količina heroina. Brajan više ne studira. Brani se sa slobode. Vozi, mali crni auto. Idealan za gradsku vožnju i još ponešto.
Teodor – sin intelektualca iz „kruga dvojke“. Svršeni student. Lep. Pametan. U životu ima sve! Dugogodišnji narkoman.
Mario – sin čoveka koga predstavljaju kao taksistu i majke, nekada, jedne od „boljih komada“ ovog grada. Raste u naselju, simpatičan momak, završio osnovnu školu kao naslov u žutoj štampi. Podvodač, makro, kako god da se to kaže, drugarice iz razreda. Upisao srednju školu ove školske 2010/2011.
Alisa – jedanaest godina, zanimanje – prosjak, loacija – TC Piramida.Pre godinu dana – musavo dete obučeno u dronjke, lepog lica, još lepšeg osmeha. Danas su dronjke zamenile sunje i majce. Teksas jakna vezana oko struka i mala torbica boje zlata.
Stiven – sin raspuštenice. Odrastao pored čike. Od skoro punoletan i
. Meta agresije – majka.Džek – dečko iz parkića. Rado gleda sportske aktivnosti u parkiću. Rado ih se seća, radije bi učestvovao. Narkoman.
Dejzi – 5 godina. Raste u okolini Belvil-a. Zanimanje – prosjak. Sa 5 godina zna sjaj i bedu „Novog grada“…
Ne mogu više…
Ličnosti nisu izmišljene. Imena su izmišljena.
Oni pate. Neću da ćutim.
Deca pate.
Tanja
Milo,malo zrno nežnosti…