Ne želim da mu se prepustim.
Omamljuje.
Vodi u onaj skriveni kutak, tako željeni. Želim, samo malo, a tako jako želim da mu se prepustim...
Da pobegnem, sakrijem tako bezočno pokidane latice, da ih spakujem, osušim, sačuvam u herbarijumu svoje duše.
Pustila bih talas, okupila suze...
Zar je važno gde ćemo se nasukati latice, suze, ja?
To rade oni što beže. MI-ne.
Skupljači latica okupanih suza, samo... podignu jedra. Imamo mi svoje tišine i gore, čarobne dodire, zvezdani plašt, nečujni krik.
Ući ću. Pustiću.
Neka me okupa, nek opere ovo danas, ovo prošlo, nek očisti.
Ući ću. Pustiću.
Ah slabosti, ne zasenjuj Sunce!
Tanja