Stari roker u izdanju mladica. Vozac bez mane i straha na krilima mini busa sa popustom.
Moj telefon gubi bitku, slusalice se rascvetale u usima, od jacine zvuka, TDI se polako povlaci... stari roker u izdanju mladica resio je da zivi rok balade sa kraja 70-ih. Nosac zvuka urla kako je krivo more, roker vozi sve brze mozda je to nevidljiva, tanka zica zbog koje i stance ostaju samo bleda secanja. Borim se, oruzjem protiv otmicara, ne vadim slusalice, ignore za krivo more, Riblju corbu, Bijelo dugme... izlizano, dosadilo, udavilo... mene!
Tada mi sine. Naravno, meni je dosadno, naslusala sam se, prosao je period "Komsije ce da me biju zbog preglasnog rock&roll-a", on je sada u tom periodu. Mada, iako mlad malo je mator za ovako glasnu borbu mini busa sa beogradskih ulica!?
Dolazimo do pitanja dana! Ukratko: pobrkani loncici.
On je mlad covek izmedju 25 i 30, duga kosa, glasna muzika.
Ja u najboljim cetrdesetim, duga kosa, glasna muzika-samo za moje usi.
On-Riblja corba.
Ja-TDI.
On-ono sto je bilo.
Ja-ono sto je danas.
Pobrkani loncici.
Niti on lici na mlade, buntovne koji su muzikom izrazavali stav, niti ja licim na one u ozbiljnim godinama kojima je sentis secanje na lepa prosla vremena.
Zakljucak: pobrkani loncici.
Mozda sam imala samo malo vise srece u periodu trazenja. Ne bih se menjala sa mladima Srbije danas. Njima su ukrali vreme trazenja.
Tanja