Retko, gotovo nikada ne citam ono sto sam pisala. Knjizevne veceri bile su povod da se vratim unazad, u ono sto je proslo, ono sto je bilo, ono sto me nije ubilo, ali me jeste ojacalo.
Sve do sinoc...
Sinoc sam se vratila mnogo unazad, pogledom, recju, secanjem...
na lica, poglede, reci.
Verujem da nije praksa i verujem da se to ne radi, ali hocu, osecam obavezu da ponovim, vicem, molim, preklinjem... jer nista na ovom belom svetu nije vredno suze, njihove suze, njihove tuge.
Spremila sam tri teksta na istu temu: deca. Ne, ne nisam od onih sto maze recima, mazim dodirima, zagrljajima, ali odbijam da cutim,jer...
decu ne umem da prastam
DECA PATE
Imena su izmišljena.
Brajan – sin majstora i prodavačice. Odrastao u predgrađu. Smutnih devedesetih majstor evoluira u vlasnika maloprodajnog objekta, a prodavačica u sekretaricu. Dečak, devedesete upoznaje, pojavom reketaša. Obavezan reket, vlasnik maloprodajnog objekta, odbija. Posledice su jasne. Srećom ova priča, bar u ovom periodu, nije imala tužan kraj. Raste, trenira košarku, upisuje fakultet. Posle jednog treninga ekipa momaka u plavom, interventna, presreće i pretresa Brajana. U torbi sa opremom, u patikama pronađena je određena količina heroina. Brajan više ne studira. Brani se sa slobode. Vozi, mali crni auto. Idealan za gradsku vožnju i još ponešto.
Teodor – sin intelektualca iz „kruga dvojke“. Svršeni student. Lep. Pametan. U životu ima sve! Dugogodišnji narkoman.
Mario – sin čoveka koga predstavljaju kao taksistu i majke, nekada, jedne od „boljih komada“ ovog grada. Raste u naselju, simpatičan momak, završio osnovnu školu kao naslov u žutoj štampi. Podvodač, makro, kako god da se to kaže, drugarice iz razreda. Upisao srednju školu ove školske 2010/2011.
Alisa – jedanaest godina, zanimanje – prosjak, loacija – TC Piramida.Pre godinu dana – musavo dete obučeno u dronjke, lepog lica, još lepšeg osmeha. Danas su dronjke zamenile sunje i majce. Teksas jakna vezana oko struka i mala torbica boje zlata.
Stiven – sin raspuštenice. Odrastao pored čike. Od skoro punoletan i ljut. Meta agresije – majka.
Džek – dečko iz parkića. Rado gleda sportske aktivnosti u parkiću. Rado ih se seća, radije bi učestvovao. Narkoman.
Dejzi – 5 godina. Raste u okolini Belvil-a. Zanimanje – prosjak. Sa 5 godina zna sjaj i bedu „Novog grada“…
Ne mogu više…
Ličnosti nisu izmišljene. Imena su izmišljena.
Oni pate. Neću da ćutim.
Deca pate.
Milo,malo zrno nežnosti…
Tanja