Ovaj tekst, kao izraz pokajanja, dajem zeni koju dozivljavam kao mecenu, zenu koja je imala poverenja u nepoznatu, neprisutnu, neposlusnu... Zelim da verujem da me poznaje, da shvata nas koje je tesko uvesti u red. Ne! Nemojte misliti da ona to ocekuje, ne, ona je taj tihi autoritet postovanja. Zao mi je sto sinoc nisam uspela da dodjem i sto je to neopravdano odsustvo(jer i pokusaj bi bio smesan), zato joj posvecujem svoju noc kao prilog njenog trijumfa, njenog ostvarenja, dela, onog najboljeg, onih 100% koji vidim i kao svoj cilj.
Cestitam sanjarenje, ovo je za tebe...
Pogled govori i znam, moje nesavrsenosti su ja.
Nismo se videli, moj pogled i ja, do ove noci punog meseca, na obali danas u kratkom predahu putovanja. Vreme, dragocenost koju trosim ne imajuci je, ne trpi predah. Kratko usporavanje donela je noc punog meseca. Na jednom jeziku vasione moje ime je Meseceva kci. Imenu se mora dati vreme. Vreme predaha. Iluziju mraka razbija Meseceva kci. Vidim u pogledu, suve oci, popucale kapilare koje gledajuci zele da shvate, prihvate, zavole te siluete noci - imena obucena mrakom. Imena, koja mrak zeli da u sebe uvuce, da ih stopi svojom iluzijom postojanja u ne- postojanje.
Hodam, Meseceva kci, dodirujem, ja koja dodir tek spoznaje. Moja nesavrsenost me uci. Da li zbog meseca, plime, skrguta, jecaja, samoce... tek, ne mogu da se zaustavim. Hodanje moja nasusna potreba.
Shvatam, zahvalna sam svojim slabostima, tom trnju kojim hodam i bolu koji zivim. To nije bol slikarke koja ju je obavila samocom i dala najbolniji, najsavrseniji izraz neostvarenosti. U svojoj misli o spopstvenoj neostvarenosti dala je vaseljeni remek dela. Spalili su telo - izdajicu, to je zelela dajuci remek delo svoje nesavrsenosti.
Nemam dar kicice samo razumem, volim, volim nju kroz delo.
Zahvalna sam svojim manama. Prihvatile smo se. Zurila sam nekada da ih ispravim, sada ih pustam da sazre i ja sa njima. Naucila sam - zurba ne ispravlja - remeti. Sazrevanje donosi plod. Osvetlis, ocistis, zalivas i plod je nas zajednicki trud.
Rekoh vec, vreme je dragocenost koju trosim i sebe u njemu.
Mesec je doneo tisinu bez koje se ne moze ziveti. Snaga sam sa drugima, tisina sam ja - Meseceva kci.
Tanja