„Log out“, odjavi se... welcome to real world!
Umara malo ova sajber realnost. „Komercijala“, stancanje, brzina koja ne dozvoljava da se sazivi, odzivi, prezivi. Mozda je to posledica mog usporavanja, fizickog? Ne znam, ali ima smisla.
Fizicko usporavanje je, sa druge strane i izazvalo potrebu da se osvrnem i pogledam i odjavim se. Fizicki. U mislima to je, gotovo, nemoguce. Virtuelna realnost je sada i moja realnost. Dobre – lose strane iste realnosti i ne treba da budu tema jer ako iko misli da zivi svoje vreme, svoje danas, nemoguce je bez „Matrix dimenzije“. To vise nije pitanje zelje, to je potreba. Probajte da se zaposlite a da vas nema na google pretrazivacu, da nemate facebook profil, profil na twiter-u, jednostavno da niste internet prepoznati. Mozda zvuci cudno, ali ako vas nema na nekoj tacki u sajber prostoru, ko ste vi? Svaki argument protiv moje tvrdnje cu razumeti, ali svaki argument je i odbijanje shvatanja vremena i prostora u kome se, svi zajedno, nalazimo. Izabrala sam opciju „DA“ – imam svoje adrese, svoje prostore, svoje iskrice, zapise, ideje... pisem po „nebu“ i ne krijem, naprotiv.
Ogroman je to prostor, nesaglediv, opcija je zaista mnogo. Setam i biram. To mi se svidja. Da, da iluzija izbora... dobro, moze i tako, ali koliko puta ste sebi dozvolili tu mogucnost? Uslovljenost, koja je proizvod ovih ili onih razloga, potreba, trenutaka je skucenost koja nam je nametnuta, zato pristajem na „iluziju izbora“... ako iko to tako dozivljava.
Nije mi namera da delim svoja iskustva, ali kako vec ucestvujem tako i gledam i vidim nesto sto me zbunjuje, tu nedoumicu zelim da podelim. Mi smo, nekako, uvek lako spremni na krajnosti, koliko god nelogicne bile, i kao narod i kao Crkva. Kao narod – iz inata, a kao Crkva – jos nije vreme. Necu ici unazad jer zakljucke zivimo, znaci – nema potrebe, ali dilema ostaje. Nazad nemam gde, probacu napred. Glasno razmisljanje valjda nece nauditi XXI vek je, papir trpi sve, tastatura jos brze, vatre su ugasene.
Danas sam slusala jednu radijsku emisiju, odlicna tema, izuzetan izbor gosta, pricljiv voditelj. Ponovio je gost jedan podatak, koji je i mene iznenadio kada sam ga prvi put cula, a to je da je Srbija druga na svetu po koriscenju facebook-a (u odnosu na broj stanovnika). Ne pristajem na sarene laze tipa, sve lose brzo usvajamo, zapad, Amerika i Novi svetski poredak je „kriv“ za ovaj statisticki podatak. Ne. To je mazanje ociju i zaglupljivanje. Realnost je, da Srbiji odgovara ovaj nacin, o razlozima necu, nije mi tema niti kvalifikacija. Svi su tu. Svi smo, tacnije, tu. Okupljeni. Zasto???
Hvalisavci smo i to je u redu. Ranije, kada su mene vaspitavali roditelji, skola, drustvo nije bilo kulturno da se hvalis, npr. novim cipelama, ali je bilo u redu da pitas drugaricu: „ Kako ti se svidjaju moje nove cipele?“ - ako vec ne mozes da se suzdrziz. Danas je to facebook olaksao. Imam nove cipele – tag, novu frizuru – tag, slikala sam se na koncertu – tag, isli smo na krstarenje-tag... Konacno mozes lepo da se pohvalis, a da ne budes nekulturan! Lepo je to. Daje mogucnost „like“ bez potrebe da objasnjavas, mozes i da se naljutis – jednostavno obrises iz prijatelja, mozes da NE prihvatis „friend request“ i sta te briga. To je jos jedna „iluzija izbora“ koju sam vec pominjala ( i rado upraznjavam!).
Posebno me veseli ona grupa „detektora“ svega sto je pogubno! Njih posebno volim da obilazim, htela sam da se i druzimo, ali nece. Steta. Oni su moja najveca radost i muka. Kako je moguce da odbijas svo djubre koje se servira „napacenoj nam majci Srbiji“ i imas otvoren profil makar i lazan (to je tek poseban fenomen!)? Plase se cipa a koriste mobilne telefone, kartice za bankomate... Pricaju o poslednjim vremenima a sve svoje argumente baziraju na klipovima sa you tube - a?! Tananana.... hello, is anybody home??? Toliko o nama, narodu, inatu, strahu, ali sta je sa Crkvom? To me posebno muci. Nemojte odmah biti na kraj srca, ne ocekujem da Patrijarh ima profil na facebook-u.... u stvari, ocekujem! Negde sam procitala, a molim one koji znaju da mi kazu o kome sa tacno radi(to je nus efekat ucenja sa interneta, ne zapamtis link i cao-zdravo!), da je, oprostite mom neznanju mislim Episkop izasao ispred Hrama da sluzi jer je narod bio ispred, a ne u Hramu. Prevedeno na danasnji jezik, zar bi bilo cudno da Episkopi imaju profil na facebook – u? Srbija je tu, Srbija to smo mi – narod, sta sprecava Episkope, svestenike? Za one koji ovo budu izvlacili iz konteksta, prijatno vam zelim seciranje mojih misli, ali necu prestati da razvijam istu. Dakle, sta sprecava jedno konkretno delovanje, usmerenu aktivnost koju dozvoljava, npr. ova socijalna mreza u smislu pozivanja, u smislu priblizavanja tom istom narodu tj. nama? Znam i taj tragicni podatak da nam je obrazovanje na nivou sedmog(VII) razreda osnovne skole, ali nas taj podatak ne sprecava da smo ovako „alavi konzumenti“. Da ne pominjem koliko je to znacajno i za nase vesele drugare „detektore“. Ko o njima misli? Ko misli o nama sto sada, kao nekada na Divljem Zapadu, stavljamo svoje zastavice na svoje teritorije? KO? Malo ovih budnih.
Umesto zakljucka, narodnjacki hit u duhu naseg naroda:
„Mirno spavaj nano, sve je zakljucano...“
Tanja