Uplovila sam u sigurnost svakodnevice. Polako.
Nikada pazljivije i nisam zakoracila u to monotono, poznato, dosadno svoje svakodnevno – danas! Kao kada, onako beo, nezagrejan prvo prstima hrabro uđeš u beskrajno plavetnilo mora. Prvo stopala pa do i su kolena, do struka, nakvasiš ruke, do lakata pa do ramena i onda se bućneš prkoseći talasima, preskačući čuđenje zbog utrošenog vremena i odlaganja uživanja. Baš tako. Buć!
Tako zvuči vraćanje u sebe.
Izlazak i nema zvuk, u stvari koliko sam i bila svesna istog? Ionako pamtim mirise. Zvuci su dodatak... Kao Adele, taj glas kojim se „kupuje“ večnost, čak i onda, sada kada se uvrežilo poznato, slično opet je novo. Neko je nov. Ona. Adele. Univerzalna emocija „Someone like you“ otpevana danas „kupila“ je večnost, došla do nas, uselila se ta lepa debeljuca prelepih dlanova anđeoskog glasa. Ona i ja, večeras svečano zaranjamo u moje danas. Eto koliko grešimo kada pomislimo da smo sami, ali to je neka druga tema neke druge noći. Sada treba zaploviti u ovu i nahraniti je, dati joj šta joj pripada jer sutra će tražiti svoje celo, bez kompromisa. Vreme je, zaista irelevantno... Juče, danas, sutra skupljeno, spojeno mrakom noći. Noć će popiti otrov ovog „društva „ i otploviće... Someone, anyone, somewhere...
Sve je počelo tako naivno, knjigom čije korice nisu obećavale, pisca jedne knjige, žene. Očekivani sadržaj: neka savremena, obrazovana, neudata kupoholičarka u potrazi za princom na belom konju, nešto... samo ne iskrena priča, samo ne suočavanje, samo ne hrabrost, samo ne preživeli putnik sopstvenog brodoloma. Samo ne tako poznato, jasno. To ne!
Tri su ključna dela, tri zaključka, tri lampice uključene. Dve ću isključiti, treća je za neko drugo vreme, drugačiju priliku.
Promena u srcu
Crveni Kmeri su najviše ostali upamćeni zbog smrti kako se procenjuje oko 1.5 miliona ljudi (procene variraju od 850.000 do 3miliona) tokom njihove vladavine. Razlozi smrti su bili smaknuća, umiranje od gladi i prislini rad - Wikipedia
“ Posle toga reč pomirenje za Kambodžance više ne postoji... Ali, pošto su budisti, kao nacija došli su do stadijuma koji nazivaju promena u srcu. Izlečenje preko promene u srcu”.
To je ona promena kojom sve počinje. Ništa više i neću dalje... to poklanjam noći.
DA
“... Zbog nečeg sam se ipak trudila. Mnogo trudila. Mogla sam se prepustiti. Dići ruke. Ali nisam. Možda je to samo život?
Smeškam se kao neko ko je otkrio lepu i važnu tajnu.
Da, život je sasvim dovoljan razlog.”
Ovo nosim sa sobom. Sa ovim idem u sutra.
Razlog?!
Born to be allive
Tanja