"Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem"
(Jovan 10, zač. 37)
Maksima života! Život svoj dati. Život, dar položiti. Ne deo, sve. Dati dar. Neće Otac deo, komad. Neće parče.
Komad je za psa.
Komadom se hrani lopov.
Komadom se hrani sluga. Na sud.
Komad nije hrana. Otrov je.
"... Za sud ja dođoh u ovaj svet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slepi"
(Jovan 9, zač. 35)
Gledajući ne videli... izgubljen pogled ljubljenog. Osakaćen vid.
Ja u tebi
Ti u meni...
Lopov ne spava. Gleda mrakom, krade pogled, pogani mišlju, živi na lovorikama odbačenog, propuštenog, uplašenog, neizgovorenog - tvojeg! Pogled zveri učvršćuje se strahom, stidom sopstvene slabosti.
Kako pati Otac za Ikonom svojom!
Kako boli rana odustajanja!
Kako peče ljubav neostvarena!
Gledajte slepi pljuvačkom i zemljom! Zemljom u koju ćemo svi.
Samo će slepi videti.
"Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći"
(Jovan 10, zač. 36)
Ne hrani zver.
Ne žmuri.
Izbljuj gađenje svog užasa, strahom nahranjenog.
Sakupljaj.
Čuvaj.
Hrani.
Uđi...Sine!
Uđi i ne plaši se.
Zna koliko si slab, uplašen, sam...
Zna da si i žedan, gladan...
Zna i vidi koliko su te psi oglodali.
Zna jer pati za tobom, zove te sebi...
Uđi.
Nahrani se. Okrepi. Osvetli.
Sijaj Ikono.
Sijaj Sine!
U taj dan, u svetlosti, poznaćemo se.
Tada, u toj zori.
Tada daj oči slepca da se ogledaš. Znaćeš.
Tada...
"Ja u njima i ti u meni, da budu usavršeni u jedno..."
( Jovan 17. 23)
Tanja